Guest
Još se držim, još se ne dam Vrijeme ide, i sporo se vuče; s kampanela stara ura tuče. Ispred mene, čaše ispijene; kunem sudbu, vino i žene. Vrijeme ide, al' ja sam stao; sve sam svoje suze isplakao. Čemu srce više da se nada, kad' je život samo šaka jada. Još se držim, još se ne dam; samo pružam ruke Bogu. Molim nebo, ljude pitam što mi to još uzet mogu? Još se držim, još se ne dam; još mi život tuga prati. Mora jednom stara grana novim cvijetom
