Guest
Christine Anderson, EU zastupnica, govori o tome kako su Europska komisija i Ursula von der Leyen počinili neviđeni skandal odbivši javno objaviti ugovore s proizvođačima cjepiva. U međuvremenu su na svjetlo dana izašli ugovori koji nisu zacrnjeni, no, EK poriče autentičnost istih. Ugovor s Južnoafričkom Republikom je službeno morao biti objavljen, jer je sudac tako tražio, i tu se, između ostaloga, može vidjeti da je JAR platila puno veće cijene u odnosu na druge zemlje. Christine kaže da je ovo odbijanje objave ugovora, kao i Ursulih SMS-ova s direktorom Pfizera, izraz krajnjeg prijezira prema državama članicama i njihovim građanima. Jer, tko je sve to platio? Mi, građani, mi smo platili i istraživanje i proizvodnju i isporuku tih spasonosnih takozvanih cjepiva. Sad ćemo plaćati i štete koje su ti mRNA proizvodi prouzročili našim sugrađanima. Prema ugovoru, države su obvezne osloboditi od odgovornosti proizvođače cjepiva, te će tako teret isplate ozlijeđenima opet pasti na leđa poreznih obveznika.
