Guest
Hidžama je u arapskoj tradicionalnoj medicini naziv za cupping, metodu kojom se pomoću vakuuma vadi krv iz malih posjekotina na koži u terapeutske svrhe. Riječ el-hadžm od koje potječe riječ hidžama u arapskom jeziku znači sisanje, žama predstavlja metodu liječenja puštanjem krvi sa određenih mjesta na tijelu. Slične metode liječenja susrećemo u tradicionalnim medicinskim metodama starih Kineza, Egipćana, Indijaca, Bizantijaca, Perzijanaca, a prakticirali su je i Arapi u doba džahilijjeta. Postoje dvije vrste hidžame: suha - bez puštanja krvi i s puštanjem krvi. Hidžama s puštanjem krvi razlikuje se od suhe po tome što se na nekoliko mjesta koža plitko zareže sterilnim skalperom. Na ta mjesta se postave kupice sa vakumom u koje istekne sadržaj koji u sebi ima samo 10 – 20 % krvi. Ostalo predstavlja biološki i hemijski otpad (stara krvna zrnca, toksini itd.). U sunnetu Božijeg Poslanika, a.s., hidžama se navodi kao dio društvene prakse i običaja toga vremena. U vjerodostojnim hadisima se navodi da je Vjerovjesnik, a.s., praktikovao hidžamu, na raznim dijelovima tijela, da se pohvalno izražavao o vrijednosti hidžame i dao instrukcije kako i kada se ona radi. Razlika između instrukcija i pohvalnog čina jeste u tome što za pohvalan čin slijedi onosvjetska nagrada, a za instrukcije, ovosvjetske koristi. U hidžami je ovodunjalučka korist što je u njoj lijek, a na budućem svijetu nagrada je zbog oživljavanja sunneta Božijeg Poslanika, a.s.
