Dragi građani, danas na geopolitičkoj pozornici imamo borbu dva modela. Zemlje Zapada, zemlje Europe i SAD,imaju dugu povijest miješanja u tuđe poslove. Za Europu ono počinje još od vremena formiranja europskih nacija u Srednjem vijeku pa preko križarskih ratova, geografskih otkrića u 15. stoljeću i koloniziranja drugih kontinenata sve do trke za Afriku u 19. stoljeću i dalje. Sjedinjene Države, pak, su dugo vodile izolacionističku politiku i držale se Monroeve doktrine da bi nakon Drugog svjetskog rata krenule na put globalne dominacije koju dostižu tek oko , a trajala je oko 3 desetljeća. Danas u 21. stoljeću Zapad misli da svi trebaju slušati njih, prihvatiti njihove vrijednosti, pokoriti se njima kao moralnosuperiornima. Mi smo superiorni, a svi drugi su inferiorni. Ili kako je nedavno rekao šef europske diplomacije Borell - Europa je vrt, a ostatak svijeta džungla. Ovakav stav počiva na sili, aroganciji i neznanju. Stoljećima je Zapad koristio svoj utjecaj da upravlja razvojem američkih, afričkih i azijskih društava i država. Međutim, taj svijet zauvijek odlazi u prošlost. Vrijeme kada su se domorodačka plemena bojala europskog brodovlja na svojim obalama je zauvijek završilo. Nakon 500 godina dominaciji Zapada dolazi kraj. Zašto je tome tako? Teško je nešto pobijediti samo boreći se protiv toga, negirajući, a mnogo lakše ako ponudite alternativu. Pojavio se dakle bolji geopolitički model utemeljen na partnerstvu, ekonomskoj suradnji, odavanju poštovanja i dostojanstva drugima i drugačijima i nemiješanja u unutarnju politiku. Brojne zemlje Afrike, Azije i Latinske Amerike žele se priključiti organizaciji BRICS. Zašto je ona toliko atraktivna? Zato što je jednostavna i funkcionalna. Zato što zemljama u razvoju daje mnogo bolje uvjete nego Zapad. Govori se čak o 80 zemalja, država koje se žele učlaniti u ovu organizaciju, a na nedavnom samitu u Južnoafričkoj Republici poslane su pozivnice prema 6 zemalja. Ako želite pomoć ili investicije od Zapada često morate zadovoljiti beskrajan popis uvjeta: morate dizati ruku u Ujedinjenim narodima, morate se poravnati u vanjskoj politici, morate imate američku, francusku ili neku treću vojnu bazu u svojoj zemlji, morate držati svoje devizne rezerve u europskim ili američkim bankama, morate prepustiti ključne industrije strancima, morate usvojiti prava nekih društvenih skupina, ne smijete poslovati sa Istokom ili zemljama pod zapadnim sankcijama,ne smijete dirati svoju naftu, ugljen i plin više nego što bi to trebalo i tako dalje. Radi se o neokolonijalizmu. Tvrdu, nekadašnju tvrdu vojnu kontrolu zamijenila je moderna, meka kontrola - politička, ekonomska, medijska. Zapadne zemlje traže cijeli niz uvjeta, kao što sam spomenuo, a siromašne zemlje nemaju ni prostora ni vremena za takva uvjetovanja. Zadnjih godina vidimo afričke vođe veoma ljute na neprestana miješanja Zapada u svoja unutarnja pitanja. S druge strane BRICS samo želi poslovati. Ne želi se miješati u unutarnju politiku. Afrika više ne želi biti siromašna. Ako neka afrička zemlja treba pomoć pri izgradnji infrastrukture sklapa posao sa Kinom, a ako neka azijska zemlja treba izgraditi elektranu sklapa posao s Rusijom. Ili Indijom, Brazilom ili Južnoafričkom Republikom. Zadnjih desetljeća ti poslovi pokazali suse jako korisnima za sve i svijet se ubrzano razvija po svim pitanjima. Konačno, te zemlje žele završiti svoj proces dekolonizacije koji su započele 60-ih godina 20-tog stoljeća. Ne žele živjeti u svijetu u kojem da biste kupili naftu morate prvo doći do dolara, a da dođete do dolara morate ga posuditi od SAD-a ili nešto prodati SAD-u, dok ga oni u beskraj printaju. Ne žele poslovati na način da bi zasijali neko polje moraju prvo moliti kredit i ispunjavati cijeli niz političkih uvjeta i ucjena. Žele poštenu trgovinu i pravedne partnerske odnose. Zaključno, zemlje u razvoju žele poštovanje, partnerstvo, nacionalni ponos i suverenitet, a poslovanje BRICS-a smatraju mnogo, mnogo pravednijim od neokolonijalne zapadne politike. Taj multipolarni svijet prilika je i za našu Hrvatsku koja se bez ikakvog razloga, osim pritisaka iz Bruxellesa i Washingtona i domaćih izdajnika i lopova, odrekla imovine i unosnih poslova koje je izgradila u vrijeme vrhunca Pokreta nesvrstanih prije 50-ak, 60-ak godina. Hvala. // The sole liability for the opinions stated rests with the author. These opinions do not necessarily reflect the opinions of the European Parliament. //
Hide player controls
Hide resume playing