Guest
Ovo je pjesma o našoj generaciji. Generaciji kojoj nije dopušteno da ljubi koga hoće, nego koga mora. Generaciji koja na svojim plećima nosi teret i odgovornost naših očeva. Ova pjesma je korak ka tome da zajedničkim snagama kažemo „ne“ svim nametnutim nacionalnim, religijskim, političkim, generacijskim i ostalim podjelama. Ovo je priča o Eni i Borisu, pravim i istinskim herojima, čija je jedina ideologija ljubav. Ljubav koja je jača od svega. LISTEN & BUY “Kabadahija“: •Deezer: •Google Play: •Amazon: •iTunes: •Spotify: © Periskop Records 2017 © Muzika: Toshi Domaćin Tekst: Stihomir Klepić Aranžman: Marko Stojanović Louis Gitare: Aleksandar Mitrović Bass: Aleksandar Dragutinović Saksofon: Mario Ševarac Mix / Mastering: Marko Stojanović Louis Režija i kamera: Admir Švrakić Montaža: Elvedin Zorlak Dron: Emir Šarac Glavne uloge: Matea Mavrak i Admir Šehović Izvršni producent: Ajdin Šehović Make Up - “Kultura Ljepote“ Sarajevo Artwork: Bojan Stojčić Zahvaljujemo se svim prijateljima i kolegama koji su na bilo koji način pomogli da se realizuje snimanje. Hvala statistima i glumcima koji su uz puno strpljenja i razumjevanja zajedno s nama iznijeli snimanje. Hvala Kinoteka Bosna, Caffe Bar SSH, Bistro Sami na ustupljenim prostorima. ✔ Helem nejse Instagram: ✔ Helem nejse Facebook: ✔ Subscribe on Youtube: Helem Nejse official Merchandise shop: shop@ PR department maja@ Booking department boris@ MORE INFO Produkcija: Helem nejse & Fondacija EKIPA Helem nejse - Kabadahija ft. Marko Louis lyrics: Ena je došla u Sarajevo da studira FSK, Boris je s Čengić Vile, radi u SSH. Upoznali su se jednom kod jarana Samija, Poznatog u raji po pravljenju strašnih partija. Porukica, kafica, poljubac i rakija, Na seks ih je slučajno prenijelo ko Lakija. Obostrana fizika kao jo-jo, Odma su znali da je to to. Al' Ena je još nešto od početka znala, Odakle dolazi i koja je mahala. Od majke Selmice i oca Fočo Kemice, Iz mjesta Doboj, kod Kaknja, kod Zenice. Ti si moj narod, religija, nacija, Moja politika i generacija. Jedina država i okupacija, Klub za koji navijam i reprezentacija. Pravdala se najboljoj drugarici Nini: „Nije musliman!“ - „nisam ni ja izvini..“ Al' problem je bio u tom što to nije smetalo njoj, Nego kako to da rasčisti sa familijom. A jednu noć je baš Nina zvala, Kod Samija na dernek, nekako je premuntala. Tamo je bio i Boris, pjan, prepušen, Ona je isto tako popila previše I samo od sebe, krenulo je sve opet, Bio je kod nje od pet, ona kod njeg od pet do pet. Ali kući kad se vratila za Bajram, Stari je sazn'o, sazn'o je i cijeli Kakanj. Ti si moj narod, religija, nacija, Moja politika i generacija. Jedina država i okupacija, Klub za koji navijam i reprezentacija. „NISAM TI PLATIO FAKULTET DA SE KURVAŠ, VEĆ DA UČIŠ, JESIL ČULA ? U TURSKU ĆEŠ KOD TETKE, TAKO MI ALLAHA, U SARAJV'O SAM TE POSL'O MISLEĆI DA NEMA VLAHA!“ Al' kad je Boris čuo za to, istrč'o je ljut, Sjeo je u auto, pumpa pravac autoput. Nedostupna, preko Nine, sazn'o je adresu, „Nemoš fulit, žuta kuća, čim prođeš česmu“ Rodica joj javila je za suludu špicu, Kroz prozor pobjegla je, ušla je u dvicu. Pravac Sarajevo – grad ispod Trebevića, Gdje još uvijek ima pravo dobrih priča. Ti si moj narod, religija, nacija, Moja politika i generacija. Jedina država i okupacija, Klub za koji navijam i reprezentacija Kabadahija, kakav kabadahija, Kabadahija, kakav kabadahija.
