Guest
Najljepšem gradu na svijetu i najboljim ljudima za ljubav... Noć se tiho iskrala, nježno me probudila i nestala. Zvono Svete Trojice, jutrom budi usnule ulice. Umila ih rosa s kestena, umila i bijelim cvatom aleje prekrila. Prva kafa jutarnja, miris tvojih parkova, ja i drugovi. Svi bi te poljubili, iz sveg glasa pjevali, o tebi. Najljepša, luka iskrena, nigdje zora tako ne sviće, putniče. Ovo je moj grad, to je ono sunce, što me grije, dušu moju mogu raniti al' ne mogu ostati bez tebe. To je i tvoj grad, to je naše srce, što nam bije i kad dođu crni oblaci ja ću uvijek ostati kraj tebe, najdraži, hrabar ostani. Uvijek hrabra, vesela, svakom majka utjeha, jedina. Pišeš naše stranice, moja nježna kraljice, sudbine. Rodila, te rijeka duboka, u svakom viru Vrbas nosi tajnu, nosi i
