Guest
1. Mojsijeva 37,1 A Jakov življaše u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji Hananskoj. 1. Mojsijeva 37,2 Ovo su događaji Jakovljevi. Josif kad bješe momak od sedamnaest godina, pasijaše stoku s braćom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegova; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svojemu. 1. Mojsijeva 37,3 A Izrailj ljubljaše Josifa najvećma izmeću svijeh sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i načini mu šarenu haljinu. 1. Mojsijeva 37,4 A braća videći gdje ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrziti na nj tako da mu ne mogahu lijepe riječi progovoriti. 1. Mojsijeva 37,5 Uz to usni Josif san i pripovjedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj. 1. Mojsijeva 37,6 Jer im reče: da čujete san što sam snio: 1. Mojsijeva 37,7 Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu. 1. Mojsijeva 37,8 Tada mu braća rekoše: da nećeš još biti car nad nama i zapovjedati nam? Stoga još većma stadoše mrziti na nj radi sanova njegovijeh i radi riječi njegovijeh. 1. Mojsijeva 37,9 Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braći svojoj govoreći: usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni. 1. Mojsijeva 37,10 A pripovjedi i ocu svojemu i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: kakav je to san što si snio? eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje? 1. Mojsijeva 37,11 I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove riječi. 1. Mojsijeva 37,12 A kad braća njegova otidoše da pasu stoku oca svojega kod Sihema, 1. Mojsijeva 37,13 Reče Izrailj Josifu: ne pasu li braća tvoja stoku kod Sihema? hajde da te pošaljem k njima. A on reče: evo me. 1. Mojsijeva 37,14 A on mu reče: idi, vidi kako su braća tvoja i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline Hevronske, i on otide put Sihema. 1. Mojsijeva 37,15 I čovjek jedan nađe ga a on luta po polju, te ga zapita govoreći: šta tražiš? 1. Mojsijeva 37,16 A on reče: tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gdje su sa stokom? 1. Mojsijeva 37,17 A čovjek reče: otišli su odavde, jer čuh gdje rekoše: hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braćom svojom, i nađe ih u Dotaimu. 1. Mojsijeva 37,18 A oni ga ugledaše izdaleka; i dok još ne dođe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju, 1. Mojsijeva 37,19 I rekoše među sobom: gle, evo onoga što sne sanja. 1. Mojsijeva 37,20 Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovijeh jama, pa ćemo kazati: ljuta ga je zvjerka izjela. Onda ćemo vidjeti šta će biti od njegovijeh sanova. 1. Mojsijeva 37,21 Ali Ruvim kad ču to, izbavi ga iz ruku njihovijeh rekav: nemojte da ga ubijemo. 1. Mojsijeva 37,22 I još im reče Ruvim: nemojte krvi proljevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga šćaše izbaviti iz ruku njihovijeh i odvesti k ocu. 1. Mojsijeva 37,23 I kad Josif dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi. 1. Mojsijeva 37,24 I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama bješe prazna, ne bješe vode u njoj. 1. Mojsijeva 37,25 Poslije sjedoše da jedu. I podigavši oči ugledaše, a to gomila Ismailjaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavoga korijenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir. 1. Mojsijeva 37,26 I reče Juda braći svojoj: kaka će biti korist što ćemo ubiti brata svojega i zatajiti krv njegovu? 1. Mojsijeva 37,27 Hajde da ga prodamo ovijem Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braća njegova. 1. Mojsijeva 37,28 Pa kad trgovci Madijamski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir. 1. Mojsijeva 37,29 A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdrije haljine svoje, 1. Mojsijeva 37,30 Pa se vrati k braći svojoj, i reče: nema djeteta; a ja kuda ću? 1. Mojsijeva 37,31 Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamočiše haljinu u krv, 1. Mojsijeva 37,32 Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovu poručivši: nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvojega ili nije. 1. Mojsijeva 37,33 A on je pozna i reče: sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josif je doista raskinut. 1. Mojsijeva 37,34 I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe; i tužaše za sinom svojim dugo vremena. 1. Mojsijeva 37,35 I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tješeći ga, ali se on ne dadijaše utješiti, nego govoraše: s tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim. 1. Mojsijeva 37,36 A Madijanci prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovu, zapovjedniku stražarskom.
