Guest
Josip Juraj Strossmayer, Nijemac po oba roditelja rođen u hrvatskome Osijeku, svoju je pustolovinu puteva Boga nastojao potražiti u stopama svećenika, pa onda biskupa. Kao velikan Crkve u Hrvata imao je dužnost da sam sebi u glavi zapovijedi da čini dobro za svoj narod u kulturnom i znanstvenom smislu, kroz macenatstvo i svoje tekstove koje je pisao. No, Strossmayer je imao jednu grdu manu zbog čega su ga hrvatski Pravaši i politički sljedbenici ideje hrvatskog državnog prava i promicatelja hrvatskih narodnih interesa pogrdno nazvali “Joca Štroca“. Na red je došao i taj Joca Štroca, kojeg je slavni Ante Paradžik uz Tita, Tuđmana i ostale ubrojao kao jednog od najvećih izdajnika hrvatskog naroda u povijesti. Naime Joci Štroci u gornjem tekstu nabrojane su jedine dobre strane života. Ono što je htio da se ne zna, Starčević je pročitao da svi znaju. Macenatstvom je htio uz pokazivanje sebe kao dobrotvora zmazati oči Hrvatima da zaborave što je on bio prije tih akcija. U više navrata i sam je znao priznati osobama u koje je imao povjerenja da je oportunist, da mora slušati cara Franju Josipa ako želi politički djelovati (ako već želiš politički djelovati onda djeluj za hrvatske interese, ali on je djelovao za austrijske jer ga je tako ucijenio car samo da može političariti po Hrvatskoj), naivac, slijepac i nepoznavatelj vjere i vlastite kulture po svjedočenju Gustog, po nekim teorijama mason, kasnije pravi utemeljitelj Jugoslavenstva (koje do tada prije nije nikada postojalo u Hrvatskoj) i naposlijetku uz sve navedeno izdajnik Oca domovine (njegov zakleti neprijatelj čak i pred kraj života Starog) i Majke Hrvatske. U videozapisu izneseni su argumenti za navedene “optužbe“. Gledamo li malo bolje danas, u plutokraciji u kakvoj živimo, imamo tisuće Joca Štroca koje slavimo. Mi takve ljude ne trebamo ako ikada namjeravamo biti slobodni. Nikakav Jugoslaven u Hrvatskoj danas ne smije biti proslavljen, kao ni jedan komunist ili četnik. Jugoslavenstvo je najveći protuodgovor Hrvatstvu, tako da je Joca bio Starome zakleti neprijatelj i kao bečki psić i kao projugoslaven. Jugoslavenstvo počiva u nemiru od 1991. godine u Hrvatskoj i simbol je dviju bivših država (Jugoslavija), a nikakve Hrvatske. Ako želimo biti nacionalno slobodni moramo se osloboditi u svojoj glavi, a to znači da započnemo sa uklanjanjem i zavoravljanjem izdajnika u životu, i uz prikupljeno znanje o njihovoj izdaji osvještavati druge Hrvate koji ih iz neznanja ili idolopoklonstva slave. Strossmayeru nema mjesta u današnjem hrvatskom mainstreamu, a Starčeviću bi se već jednom zbog svih napora i muka trebalo izgraditi više taj spomenik hrvatske države kakvu je htio, utemeljenu na Božjim zakonima i po višegodišnjemu dugoočekivanome hrvatskom (ne jugoslavenskom, ta odvratna ideja nema ni povijesnih temelja iza Strossmayerovih narodnjaka i Politike novog kursa) državnom pravu NE PRIZNAVAJUĆI granice kakvu je vukao ZAVNOH i paravojska Jugoslavena u nekakvim šumama u Bosni tijekom Drugoga svjetskog rata. Pametnome dosta! Izvor:
