Guest
Ni sama ne znam zašto, ali svaki put kad idem van Nađe se netko kao ti da skroz upropasti mi dan Kad mislim da je dobro, iznenada staneš mi na put I uvijek sebi kažem: “’Ajde, možda ću se priviknut’“ Al’ takvi kao ti su svuda oko nas I samo viču na sav glas Dok sviram, prilaziš i uvaženo mišljenje mi daš I sve mi objasniš jer ipak ti od mene bolje znaš Već stotu čašu piješ pa govora dobio si dar Sad možeš svijet osvojit’, a kamoli ovaj mali bar Al’ takvi kao ti su svuda oko nas I samo viču na sav glas I zato se okreni, svojim putem kreni Ostani u svojoj neprobojnoj sjeni Samo se okreni, svojim putem kreni Neki ljudi, čak i s imenom, su bezimeni Možda sam naivna i ako griješim, ispravi me s tim Al’ nije bitno gdje tko stanuje i tko je čiji sin I mada, moram priznat’, za svoj život imaš čudan plan Koliko dosad vidim, ni po čemu nisi poseban Jer takvi kao ti su svuda oko nas I samo viču na sav glas
