Kasni je sat ja sam umoran k’o pas al’ san ne dolazi U nekoj sobi ležim sam niti hotel, niti grad ja više ne pamtim Za malo nježnosti na sve ću pristati Za malo nježnosti da mogu zaspati Gradili smo kule satkane od snova Trošili smo vrijeme kao da je lova Pa se zaradi kad se potroši Nizali smo dane k’o perlice od stakla Šarene i sjajne a prozirne i prazne Tko je mislio? Tko je mislio? Puni sebe sve do neba nismo znali što nam treba Oholi, a svjesni koliko mladost dozvoli Dok ne odoli da ode i da se ne vrati Teško je, teško je kad se snovi potroše Kada bol je sve što nosiš a nosiš pune kofere Teško je, teško je kad ti vrijeme pobjegne Kada putuješ sa tugom a stignu nevolje Teško je... Putovali smo brzo putovali smo glasno Pijani od sreće a nikom ništa jasno Pa se otrijezniš kad se probudiš Puni sebe sve do neba nismo znali što nam treba Oholi, a svjesni koliko mladost dozvoli Dok ne odoli da ode a ne znaš odrasti
Hide player controls
Hide resume playing