Guest
PRAVAŠTVO ili STARČEVIĆANSTVO jest najstariji, najdržavotvorniji, nedjeljivi i jedinstveni svjetonazor hrvatskih nacionalista iz kojih su se razvili ostali nacionalistički pokreti u borbi za Hrvatsku. Kroz povijest su upravo pristalice Pravaštva bivali NAJVIŠE puta CENZURIRANI, MUČENI ILI UBIJANI od strane onih koji se nisu slagali s njihovim idejama. SVAKI PRAVAŠ je zato mišlju, rječju i djelom NAJVEĆI BORAC za hrvatsku državu. Nacionalisti imaju viziju da je NACIONALNA POVIJEST DEFINICIJA BORBE NEKOG NARODA ZA POSTIZANJEM NJEGOVE NACIONALNE DRŽAVE. Ta težnja je bila potrebna oduvijek, pa i prije 19. stoljeća kada nastaje pojam NACIJA, a prvi u hrvatskoj povijesti iskovali su je HRVATSKI PRAVAŠI. Pravaši kao hrvatski nacionalisti doživljavaju svoju Domovinu PERSONIFICIRANO koja pokušava postići tu borbu. Upravo ANTE STARČEVIĆ koji je utemeljio tu misao u Hrvata kao OTAC HRVATSKOG NACIONALIZMA (OTAC DOMOVINE) nadovezao se na tu potrebu. Krojivši svoje misli još 1850-ih godina, zajedno sa svojim dugogodišnjim prijateljem EUGENOM KVATERNIKOM utemeljit će STRANKU HRVATSKOG DRŽAVNOG PRAVA (kasnije Stranku prava). U njezinu temelju bilo je ZASTUPANJE HRVATSKOGA DRŽAVNOG PRAVA. Pokušaje rješavanja hrvatskoga pitanja unutar ondašnje Habsburške Monarhije Starčević je smatrao VELEIZDAJOM HRVATSKIH NACIONALNIH INTERESA. Opasnost za hrvatski narod vidio je i u nastojanju da se stvori velika srpska država, širenjem na račun hrvatskih zemalja. Budući naraštaji hrvatskih Pravaša djelovali su baš kao sam Starčević i Kvaternik, no njih dvojica su ipak svojim DRŽAVOTVORNIM GOVORIMA na “Velikom saboru 1861.“ postavili temelje svoje stranke gdje su sve to definirali. Tu je Starčević izrekao riječi: ,,BOG I HRVATI!“ Baš zbog toga to postaje i krilaticom stranke. Pravaštvo je u praksu htjelo uvesti ekonomski sustav “HRVATSKA LISNICA U HRVATSKOM DŽEPU“ (monetarni sustav koji kao treći put odbija kapitalizam i njegovu produženu ruku zvanu socijalizam). Također je u ono vrijeme htjelo privući INTELEKTUALNU PUBLIKU time što su predlagali jedini ideju jedinstva GRAĐANSTVA i mnogobrojnijeg SELJAŠTVA u Banskoj Hrvatskoj. Također su isticali osim hrvatskoga državnog prava i PRAVO NA SAMODREĐENJE i PRAVO NA ODCJEPLJENJE, ne samo hrvatskog već i svakog drugog naroda. Ostatak daljnjeg pravaškog djelovanja od tada pa do Šestosiječanjske diktature Kraljevine Jugoslavije 1929. godine pogledajte na sljedećim poveznicama: i Pravaštva kao same ideje nije bilo sve do ponovne pojave višestranačja u Hrvatskoj. Nekadašnja Stranka prava je 25. veljače 1990. u Zagrebu obnovljena pod imenom HRVATSKA STRANKA PRAVA (HSP), a njezini obnovitelji bili su upravo novi Starčević i novi Kvaternik - DOBROSLAV PARAGA I ANTE PARADŽIK kao njihovi istinski nastavljači. PRVIM OPĆIM SABOROM HSP-a donesena su glavna načela ove DRŽAVOTVORNE STRANKE i JEDINE OPORBE ONDAŠNJEM POSTKOMUNISTIČKOM REŽIMU. Suvremena je stranka doživjela svoj vrhunac 1990-ih godina, kada su HRVATSKE OBRAMBENE SNAGE (HOS), dragovoljačke postrojbe u organizaciji HSP-a, igrale važnu ulogu u obrani Hrvatske. Najvažnija rečenica programa, koja je stranku odmah izdvojila od ostalih hrvatskih stranaka, bila je: ,,Polazeći od povijesnog hrvatskog državnog prava i prava na samoodređenje uključujući pravo na odcjepljenje, HSP će se zalagati za hrvatski nacionalno-državni suverenitet na cjelokupnom povijesnom i etničkom prostoru, bez kojeg nema ostvarenja višestoljetnih težnji hrvatskog naroda.“ Tijekom vremena, novi HRVATSKI REŽIM Pravaše baca u tamnice kao i bivša SFRJ ili ih UBIJA, a stranka se time postepeno raspada iznutra (strukturno). Zanimljiva je činjenica da je vladajuća stranka proganjala Pravaše PROTUZAKONITO dok je SFRJ to radila isto SA ZAKONSKIM PRAVOM jer su bili protivnici režima. Kasnije je HOS zabranjen pod optužbama da je “ustaška postrojba s kojom se sprema izvršiti državni udar u svrhu obaranja demokracije u RH“, a briljantna, tradicionalna i državotvorna Hrvatska stranka prava uništena Kutinskim saborom 1993. Tradicija hrvatskog Pravaštva namjerno je time ocrnjena kako je ni danas Velikosrbi ne bi znali ocrniti, od samih Hrvata kako s jedne strane od vladajućih, tako s druge od samih članova. Danas je nastavak tog ratnog HSP-a upravo HSP 1861 jer je osnivač HSP-a Paraga vodi. HSP 1861 zadržao je ista načela kao i taj ratni HSP, a on se pak pozivao na načela Stranke prava iz 1894. godine kao najfriška misao Ante Starčevića i Josipa Franka. Sve druge opcije “Pravaštva“ su umjetno postavljene ili su se izrodile od pravaštva u svrhu služenja vladajućim političarima. O djelovanju ratnog HSP-a možete saznati detaljnije i na sljedećoj poveznici: ,,Neka živi hrvatski narod! Živjela slobodna, buduća, nezavisna država Hrvatska!“ – Ante Paradžik, 1. Opći sabor HSP-a ,,SDP će biti HDZ poslije HDZ-a“ — Paraga ustanovljava da nema razlike između dvije najjače hrvatske stranke, izjava za Vjesnik
