Guest
Fra Petar Filipović napravio je prve zapise o Svetištu Gospe Sinjske i o slici Gospinoj. O bitci je:U vrime pak općeni nevolja vazda ovom mistu i ovomu puku u pomoći bi. Kad Turci ovi grad opsidoše godišta 1715., fratri ovu Priliku skrovito u jednoj škrinji iliti sanduku u forticu unesoše, budući ji se sedam u gradu zatvorilo, ali sakrivena zamalo sta, jer Bog hoti, da se očituje, i da još veće u takoj prigodi nje milosti svitu sinu, zato jedan od isti fratara, to jest fra Brno Gornizai Prikomorac, kaza, i bi udilj zapoviđeno, da se ima stavit u crkvu; i tako ju fratri metnuše na otar svete Barbare u crkvi svetoga Mihovila. Kad građani razumiše, da je Gospa u gradu, mnogo se uzradovaše i k njoj se udilj utekoše i s molitvam i zaviti, koja jim dade taki slobod i taku jakost, da se viteški braniše i obraniše. Turci posli kako držaše opsidnuće, bijući brez pristanka grad sedam dana, to jest od osam agusta povazdan do četrnajest istoga povazdan, juriš na grad učiniše na post Velike Gospojine, budući sva sila turska na grad navalila, koja se uzdržaše u osamdeset i veće iljada vojnika, Bog po milosti naše privelike Pomoćnice, jer fratri, žene, dica i ostala čeljad, koja za boj ne bijahu, tada u crkvi prid ovom Prilikom s plačem i suzam prošahu milost, da ji ne pusti u ruke neprijatelja, i toliku kripost slavnomu oružju našega principa i taku jakost braniteljem, koji bijaše samo četiri stotine, dade, u tri obilate ure juriša živim ognjem Turskom odoliše i rabreno svu tursku silu otiskoše. Onda pak kad turski zapovidnik mišljaše sutradan žešći juriš na grad učinit i sasvim svoju srdžbu, snagu i naglost protiva njemu pokazat, ova naša Odvitnica postavi u njiovo srce jedan strah, nesklad i neposlu, da udilj na buljuke vraćajući se s juriša počeše tako bižat, da ji ne može niko uzbit ni ustavit; i za slideće noći prvi Prolog, a zadnji Cetinu priđoše. I tako ujutro na dan slavnoga nje Uzeća na nebesa osta ovi grad oslobođen od tolike sile i općenoga neprijatelja vire svete.
