Guest
Boško i Admira Davno je to bilo u zemlji koje nema više. Nešto je prekrilo vrijeme nešto ljudi zaboraviše. Sjećam se sudbina mnogih u gradu ispod Trebevića, ali Boško i Admira to je već bila filmska priča. Oko njih su gorili dani nisu ni imali šanse, al’ teška vremena uvijek donesu velike romanse. Nisu bili iz plemena istog nisu imali istoga Boga, al’ imali su jedno drugo i san o bjegu iz sveg’ toga. Kažu da ljubav može sva zla pobjediti, ali izgleda da čovjek ne zna to oružje upotrebiti, REF. Ma kakva Julija, kakav Romeo niko se nije tako volio i niko nikad neće sve dok Miljacka voda teče. I pita se kad će još jednom na svijetu malom, bijelom da se dotaknu srca dva i stave ljubav ispred zastava. To se ovdje događa često postoji neki nevidljivi prag, koji pređeš i anđeo u tebi odbaci krila i postane vrag. I pred snajperom na Vrbanja mostu i pred ovim što najbolje znam, njih dvoje su stajali sami na zadnjoj stanici svoga sna. Zato sjetite se njih svi vi veliki i moćnih što na retrovizoru umje
